Dosadašnji članovi žirija Trash Film Festivala:

Žiri 2013.

sergej_trifunovic

Sergej Trifunović -poznati je srpski glumac koji je ostvario niz zapaženih filmskih uloga. Rođen je 2. rujna 1973. godine u Mostaru, no živi i radi u Beogradu.

Uloge:

Raj (1993.) / Tuđa Amerika (1995.) / Ubojstvo s predumišljajem (1995.) / Ljubinko i Desanka (1998.) / Stršljen (1998.) / Savior (1998.) / Bure baruta (1998.) / Lovers (1999.) / 3. a.m. (2001.) / Munje (2001.) / Treći kanal od sunca (2001.) / Lisice (2002.) / Ko čeka dočeka (2002.) / Profesionalac (2003.) / Crni Gruja (2003.) – 10 epizoda / Kad porastem bit ću kengur (2004.) / Pogled s Ajfelovog tornja (2005.) / Love (2005.) / Uslovna sloboda (2005.) / Aporia (2006.) / Karaula (2006.) / Sve džaba (2006.) / Next (2007.) / In the Name of the son (2007.) / Bitange i princeze (2007.) – 2 epizode / Maska (2007) / War, Inc. (2007.) / Turneja (2008) / Srpski ožiljci (2008.) / Viko (2009.) /Mamarosh (2009.) / Srpski film (2009.) / Some Other Stories (2010.) / The Whistleblower (2010.) / Montevideo, Bog te video! (2010.) / The Raven (2011.) / Doctor Ray and the Devils (2011.) / Top je bio vreo (2011.)

izvor: Wikipedia – http://hr.wikipedia.org/wiki/Sergej_Trifunović


 

almir_sahinovic

Almir Šahinović – producent. Rođen je 1971., u Sarajevu. 1998. završio je “Imaginarnu filmsku akademiju Grožnjan“, u Republici Hrvatskoj. Osnivač je producentske kuće HEFT, Sarajevo. Pored filmske, Almir Šahinović bavi se i kazališnom i TV produkcijom.

2012. g. je  bio će član žirija u programu “First Works” 28. Festroia Internacional Film Festivala, koji je održan od 21. do 30.  rujna 2012 u portugalskom gradu Setubalu.

FILMOGRAFIJA:

2010 – OSTAVLJENI / 2005 – NEBO IZNAD KRAJOLIKA; KAKO SMO SE IGRALI, kratki / 2001 – VOJNICI MIRA; NJEGOVO VELIČANSTVO TOČAK, dokumentarni / 1999 – NEVRIJEME GAZDE JUSUFA / 1998 – KRAJ DOBA NEPRIJATNOSTI, kratki; PUT NA MJESEC, kratki

izvor: http://www.bhfilm.ba/udruzenje.php?kat=1&clan=20


bernarda_tolicBernarda Tolić – roducentica, menadžerica, spisateljica.
Po svojoj obrazovnoj strukturi je akademski product designer (industrijski dizajner). Svoju mendžersku karijeru započela je 1994. godine u Zagrebu, tri godine kasnije svoje poslovanje proširuje na BiH. Jedna je od rijetkih koja je kao glazbeni izvršni producent svoju intelektualnu svojinu, profesionalno vrijeme i materijalna sredstva usmjerila u ulaganje pop-rock glazbe na našim prostorima. Početak djelovanja u glazbenoj industriji započinje u Zagrebu gdje se isključivo bavila propagandno-marketinškim polovanjem kao menager surađujući tada sa glazbenim menagerima Borisom Šuputom i Zoranom Škugrom.
Piše mjesečnu kolumnu za portal showbizzmagazin.hr
Žiri 2012.
Irena Škorić je 28-godišnja filmska redateljica, scenaristica i producentica koja se prošle godine predstavila hrvatskoj filmskoj publici svojim dugometražnim prvijencem, kontroverznim erotskim dramskim filmom “7sex7”. No, to joj nije ni prvi, a sigurni smo ni zadnji film. Do sada je naime snimila preko 30 kratkometražnih i srednjemetražnih igranih, dokumentarnih i eksperimentalnih filmova te tri dugometražna dokumentarna filma. Članica je Društva hrvatskih filmskih redatelja.  Dobitnica je Rektorove nagrade. Pisala je za filmske časopise Hollywood i Hrvatski filmski ljetopis. Sudjelovala je na mnogim domaćim i inozemnim filmskim festivalima gdje je osvojila 40 nagrada, a filmovi su joj bili u službenim konkurencijama preko 200 filmskih festivala. Uglavnom, mlada, plavokosa, lijepa, zaigrana i uspješna, kao stvorena za Trash Film Festival.

Ivan Goran Vitez (37) je također mlad, zaigran i uspješan, nije plavokos, a o njegovoj estetskoj vrijednosti više moraju reći ženske članice Udruge Trash kojih za sada još uvijek nema. Njegov prvi kontakt sa Trash Film Festivalom bio je prije nekoliko godina kada je u sklopu TFF-a prikazan njegov kontroverzni dokumentarac “Male ruke” u kojemu smiono progovara o nacionalnom filmskom festivalu u Puli, a kojemu je to bilo prvo i jedino javno prikazivanje. Nije to ništa čudno budući da Udruga Trash uvijek podupire Varaždince, a Ivan Goran Vitez je Varaždinac budući da mu je i majka Varaždinka. I on sam kaže da mu je Varaždin drugi dom, a nakon ovogodišnjeg Trash Film Festivala moglo bi se dogoditi i da mu postane najdraži dom. Proslavio se prošle godine svojim filmom “Šuma Summarum” kojeg su neki proglasili i najboljim hrvatskim trash filmom iako Udruga Trash odlučno odbacuje takve paušalne ocjene jer se zna da su hitovi poput “Overpunishment”, “Sun Tzu” i””Long Banana”najbolji hrvatski trash filmovi ikad. Poznat je i po režiji uspješnih hrvatskih sitcoma kao što su “Zakon” i “Bitange i princeze”. Velika faca.

Stojan Matavulj,

akademski glumac  rođen je u Novom Sadu 1961. Od vrlo malih nogu živi u Splitu gdje i pohađa razne škole. Nakon nekog vremena gubi mu se svaki trag, a ponekad je znao biti viđen na Akademiji dramskih umjetnosti. Akademiju s veseljem završava i diplomira, marljivo skupljajući glumačka iskustva? Kad se ponovno pojavio u javnosti kao akademski glumac osvanupo je u Varaždinu 1988. godine gdje mu se ostvaruje američki san u svakom segmentu života, a u HNK gdje se zapošljava ubrzo postaje nositelj repertoara toga kazališta kao i mnogih važnih uloga, čak i onih kajkavskih!

Globalizacija ga odnosi na mnoga mjesta u Hrvatskoj i inozemstvu gdje osim štio glumi i režira, no kruna njegove karijere nadasve je ovogodišnje članstvo u žiriju Trash Film Festivala.

Žiri 2011.


Nenad Polimac- predsjednik žirija/president of the jury

 

Nenad Polimac

 

Filmskom kritikom bavi se od 1972., najprije u “Studentskom listu”, “Prologu” i “Omladinskom tjedniku”, a kasnije i u publikacijama kuće “Vjesnik” – “VUS”, “Vjesnik”, “Start” i “Danas”. Od 1975. do 1979. jedan je od urednika, a zatim i odgovorni urednik časopisa ?Film?, tada najutjecajnijeg domaćeg filmskog izdanja.

Od 1978. do 1984. surađuje u filmskoj redakciji Televizije Zagreb, između ostalog i u popularnoj emisiji “3-2-1 kreni”, te sudjeluje u profiliranju programa koji je po svom filmofilskom usmjerenju bio inovativan i vodeći u bivšoj Jugoslaviji. Od 1984. zaposlenik je kao savjetnik za repertoar u poduzeću “Kinematografi”. U tom razdoblju uređuje monografije “Branko Bauer” i “Živojin Pavlović: Dva razgovora”. Godine 1989. uređuje s Vladimirom Tomićem emisiju o filmu Televizije Zagreb “Moderna vremena”, a godinu kasnije “Vrtoglavicu”, koju najprije emitira Z3, a zatim HRT.

Krajem 1990. među osnivačima je “Globusa” a kasnije i “Europa Press Holdinga”. Krajem 1995. jedan je od osnivača “Nacionala”. Od 2004. opet je u “Europa Press Holdingu”: piše najprije za “Poslovni dnevnik”, zatim za “Globus” i “Playboy” te danas za “Jutarnji list”. Član je uredništva “Gordogana”. Dobitnik je nagrade “Sedam sekretara SKOJ-a” za novinarstvo 1976. godine te nagrade “Vladimir Vuković” Hrvatskog društva filmskih kritičara za 1999. godinu.


Đelo Hadžiselimović

Đelo Hadžiselimović

 

Urednik na HRT-u, postao je jedan od najjačih brandova hrvatske televizije, a sintagma “Odabrao Đelo Hadžiselimović”, kojom se godinama odjavljuju odlični dokumentarni serijali, pretvorila se u najkorišteniji slogan: Kazalište slijepih tako je nazvalo svoju predstavu, splitska grupa “ST!llness” snimila je CD pod nazivom “Sve što znam o životu je… odabrao Đelo Hadžiselimović”, dizajnirana je majica, a kruži i vic o njemu i Jamesu Bondu. Đelu Hadžiselimovića forumaši na internetskim stranicama smatraju kultnom ličnošću i govore “da su sve što znaju naučili od Đele”. Sve češće ga zovu u žirije raznih filmskih festivala, od zagrebačkog do sarajevskog, što ga kao zaljubljenika u film, magistra filmologije kod pokojnog Ante Peterlića i nekadašnjeg urednika filmskog programa, kaže, iznimno veseli. Drži i predavanja na kojima često objašnjava razlike između običnog i autorskog dokumentarca. Sinonim za kvalitetu.


Milan Todorović

Milan Todorović

Diplomirani filmski i televizijski producent. Diplomirao na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu 2006. godine. Radio je na više kratkih filmova kao producent i kao reditelj. Radio kao asistent na FDU na predmetu “Filmska produkcija”. Od 2005. godine direktor je producentske kuće “Talking Wolf Productions”, za koju je producirao i ko-režirao dugometražni zombi film “Zona mrtvih”. Dobitnik je godišnje nagrade “Lučonoša 2009.”, koja se na manifestaciji “Producentski dan” dodeljuje najboljem producentu godine od strane Katedre za Filmsku i TV produkciju. Ko-producent trilera “Noć grešnika”. Trenutno radi na dugometražnom filmu “Dani ludila”.

 

Žiri 2010.

Nino Raspudić – predsjednik žirija

Rođen u Mostaru 1975. godine, sa 16 završio u izbjeglištvu i svaki razred srednje škole završio u drugoj državi. 1994. upisao filozofiju i talijanistiku na FF u Zg, gdje živi i danas. Obožava espresso, ne podnosi instant kavu i bezalkoholno pivo, a omiljeno jelo su mu tripice. Šira ga javnost prepoznaje kao jednog od dvojice aktera mostarske udruge ”Urbani pokret” koja je inicirala podizanje spomenika Bruceu Leeju, o čemu su izvještavali svi svjetski mediji. On je dr.sc. Nino Raspudić, profesor na Odsjeku za talijanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu, prevoditelj, pisac ljubavnih romana i, napokon – čovjek čiji um uvijek ”glisira”. Cijeni one ljude koji povezuju obrazovanje i praktičan život, koji su moralni, a ne moraliziraju; Ramba Amadeusa, Ivu Pogorelića, Željka Malnara i Roberta Prosinečkog.

O sebi kaže:

– U jednom trenutku sam vidio da su me brkovi progutali. Da sam postao njihov puki nosač. Sve su sami odrađivali… Tada sam ih maknuo. Jer nisam se mogao obraniti od žena…

 

Mladen Badovinac – TBF

Mladen Badovinac, nekada poznat i pod nadimkom Turobni, pjeva u ”The Beat Fleet”-u, ponekad glumi, voli dobru spizu i dobro vino, ne zna kartati belu, ali voli crtić ”Two stupid dogs” jer ga glupost neizmjerno zabavlja, veliki je emotivac i previše je puta plakao zbog žena, a s čovječjom ribicom i sljepićem voli zaigrati gledanje oči u oči bez treptaja. S ”TBF”-om je od 1990. kada su osnovani u Splitu, a do danas su snimili 4 albuma na kojima kombiniraju rap i hip hop s rockom, funkom, soulom i reggae glazbom. Rođen je 1977. u Splitu kao sin vojnog lica iz Sarajeva, studirao građevinu, no nije mu bilo napeto, pa nije položio nijedan ispit i sve što je u životu naučio, naučio je na ulici. Kad bi morao biti nešto drugo u životu, bio bi vlasnik coffee shop-a u Amsterdamu ili makar bilo što u Amsterdamu.

O sebi kaže:

– Volin plesat; kad čujen bilo koji bend da dobro roka, podivljan, a kamoli kad moj bend zakopa pošteno a ja se nađen usred tog zvuka i gruva. Siđem s uma od sreće i buden lakši od leptira.

 

Željko Luketić

Željko Luketić filmski je kritičar Radija 101, poznat po britkom jeziku i strasti prema trash filmovima. U filmskoj je kritici od 1993. kada je započeo s radom u kultnom časopisu Kinoteka. Uređivao je rubriku o kultnim filmovima za tv emisije Fatamorgana i Zvjezdana prašina. Diplomirani je ekonomista na odsjeku za marketing, a zagovara tezu da i loši filmovi mogu biti dobri na svoj način i zato je alfa i omega trasha na ovim prostorima. Zbog cenzuriranih priloga na tv-u, odustaje od televizije i pokreće tjedne filmske večeri Borderline Cinema gdje je sav sretan i ponosan mogao prikazivati tzv. sporne filmove.

O sebi kaže:

– Intrigiraju me rubne, ekstremne stvari, eksploatacijski žanrovski film, osviješteni kič, camp, trash, underground, pornografija, eksperimentala – sve što prekoračuje neku granicu, što ima svoju marginu na kojoj visi i svoju slobodu koju se ne usteže zgrabiti.

 

 

 


 

Žiri 2009.

Rajko Grlić– predsjednik žirija

Kultni redatelj kultnog “Čaruge”, diplomirao je 1971. u čehoslovačkoj, na slavnoj praškoj akademiji FAMU. Proslavio se još davnih osamdesetih legendarnim filmom “U raljama života” iz kojeg vam donosimo nezaboravnu scenu u kojoj Trokrilni (Bata Ž.) najavljuje Štefici da ?e “da je kara”.

g.Grlić je snimio brdo filmova, serija i dokumentaraca, a primio je više od pedeset uglednih međunarodnih nagrada kao što je Velika nagrada (Grand prix) za najbolji film festivala i Nagrada najbolji redatelj festivala (Best Director) na Međunarodnom filmskom festivalu u Tokyu. Trenutno predaje na Ohio University, a u Hrvatskoj često boravi, osobito ljeti kad ga se može sresti u Istri jer je g.Grlić između ostalog Umjetnički direktor Motovunskog festivala. Poštovani g.Rajko uvijek radi na mnoštvu filmskih projekata, od kojih je najnoviji to da će gledati i ocjenjivati vaše “trash filmove” i pritom čupati kosu. Očekujemo ga na dodjeli Zlatnih motorki!

Robert Knjaz– prvi zdesna

Prvi zdesna g.Grliću sjedit će Robert Knjaz, televizijski genijalac koji za sebe kaže da je bio “nevaljao i lijeni đak, koji ničim nije odavao da će jednog dana postati kapitalan mladić, pristale građe i muževnih brkova”. Rodio se iste godine kad je g.Rajko Grlić diplomirao.

Danas je proslavljeni televizorski autor, koji iza sebe ima serijale “Zaleđe”, “Svlačionica”, “Mjenjačnica”, “Koleđicom po svijetu”, a trenutno priprema novi serijal katastrofalnih razmjera

Prvi mu je posao bio na Dugavskoj kablovskoj televiziji, i taj posao je ostavio duboki trag u njegovom životu, a upravo zahvaljujući dobrim odnosima koji vladaju između Republike Dugave i Udruge Trash, veliki televizijski mag je pristao doći u Varaždin i mi smo mu na tome vječno zahvalni.

Borivoj Radaković

Osnivač kontroverznog festivala FAK, Borivoj Radaković je sinonim za konačni pad postmodernizma što bi u prijevodu značilo da piše brutalnim jezikom ulice, sa puno psovki i malo poetskih metafora. Kao i Knjaz, sudbinski je povezan s nogometom i nogometnim navijačima što se reflektiralo u njegovom stvaralaštvu ( “Sjaj Epohe” i “Dobrodošli u plavi pakao”)

Ocjenjivanje trash filmova nije njegov prvi dodir s redateljima i glumcima, jer Borivoj Radaković je autor nekoliko kazališnih komada koji su izvođeni u Kerempuhu (Dobro došli u plavi pakao, Miss nebodera za Miss svijeta), a s Varaždinom ga povezuje i njegova nedavno izvedena predstava “Kaj sad?”. Diplomirao je jugoslavistiku i komparativnu književnost, a osim romana i priča, piše radiodrame, eseje i publicističke radove. Veoma je aktivan i kao prevoditelj. Prevodi suvremene engleske autore kao što su primjerice Hanif Kureishi (“Buddha iz predgrađa”) i Alex Garland (“Žal”)… Živi i radi u Zagrebu.


Žiri 2008.

Kristijan Milić – predsjednik žirija

Rođen 25. 12. 1969. u Zagrebu. Od 1993. do 2000. godine radi kao scenski radnik i rasvjete.

1994. godine upisuje Akademiju dramske umjetnosti. U sklopu studija režira tri kratka igrana filma. Za kratki film “Backwoods” na studentskom festivalu “F.R.K.A.” (1998) dobiva drugu nagradu.

Od 2000. aktivno se bavi režijom glazbenih i reklamnih spotova. 2001. diplomira kao filmski i tv redatelj.

2002. godine uz potporu Ministarstva kulture dovršava kratki igrani film “Sigurna kuća” koji na “Danima hrvatskog filma” dobiva nagradu za najboljeg debitanta i za najbolju kameru (Mario Sablić). “Sigurna kuća” se zbog distribucijskih potreba spaja s kratkim filmom “Ravno do dna” Gorana Kulenovića i postaje sastavnim dijelom omnibusa “24 sata” koji na Pulskom filmskom festivalu 2002. osvaja “Vjesnikovu” nagradu “Breza” za najbolje debitante.

2004. godine počinje raditi na filmu “Živi i mrtvi” (“The Living and the Dead”) prema scenariju i nagrađivanoj knjizi Josipa Mlakića. Taj hrvatsko-bosansko-hercegovački projekt zbog financijskih problema dovršava tek 2007. godine. Iste godine film na nacionalnom filmskom festivalu u Puli dobiva 8 “Zlatnih arena” (najbolji film, režija, kameru, montaža, glazba, zvuk, specijani efekti i sporedna muška uloga). Potom dobiva “Zlatnu kameru 300” za najbolju fotografiju (Dragan Marković) na prestižnom snimateljskom festivalu “Braća Manaki” u Bitoli, u izuzetno jakoj međunarodnoj konkurenciji. Nakon Bitole film odlazi na brojne festivale i osvaja još tri nagrade (Beograd, Tetouan i Lecce).

2007. kao Trash vrhunac RTL mu povjerava glavnu redateljsku palicu serije “Ne daj se, Nina!”, hrvatske verzije kolumbijske serije “Yo so Betty la fea” tj. svjetske uspješnice “Ugly Betty”.

Filmografija:

2007 Živi i mrtvi The Living and the Dead (igrani film)

2002 Sigurna kuća Safe House (kratki film) [24 sata 24 Hours]

1998 Dosada Boredom (kratki film)

1998 Backwoods (kratki film)

1995 Netrpeljivost Intolerance (kratki film)

 

Mario Kovač

Rođen u Zagrebu 25. listopada 1975., hrvatski kazališni i filmski redatelj Diplomirao je 2002. godine na odsjeku

Kazališne režije na Akademiji dramske umjetnosti. Dvanaest godina je bio član Dramskog učilišta Zagrebačkog Kazališta Mladih.

Godine 1995. osniva nezavisnu studentsku kazališnu grupu Schmrtz Teatar s kojom u malo više od pet godina rada režira, glumi, nastupa u više od 120 predstava, performansa, hepeninga, koncerata… te ostvaruje brojna gostovanja po Hrvatskoj i Europi.

Početkom 2001. osjeća da je potrebno napraviti radikalan rez u svom radu pa raspušta Schmrtz Teatar i osniva kazališnu družinu “Nova Grupa”.

Sa raznim bendovima i projektima izdao desetak glazbenih albuma različitih usmjerenja (od cabaret punka do radikalne eksperimentale).

Sa dvojicom koautora, scenarist je i redatelj filmova “Bore Lee – U kandžama velegrada” (koji je u vrlo kratkom roku postao jedan od najgledanijih domaćih filmova godine te najprodavaniji domaći film u DVD formatu) i “Bore Lee – čuvaj se sinjske ruke” (koji je kino premijeru imao na ZFF-u 2004., a soundtrack filma je nominiran za Porina). Samostalno je sa Bore Lee-jom uradio srednjemetražni film “Borilica” koji je postao jedan od najgledanijih domaćih uradaka putem interneta.

2004. godine esej u knjizi čije autorstvo supotpisuje s dvojicom pisaca “Big Brother – 100 dana ispred ekrana” (izdava?: AGM).

Od televizijskih projekata, važno je izdvojiti funkcije story editora (dnevni urednik) na prvoj sezoni “Big Brothera” (RTL) i kreativnog urednika na prvoj sezoni reality showa “BAR” (Nova TV). Trenutno radi kao glavni scenarist na tv seriji “Dobre namjere”.

 

Dubravko Mataković, (autobiografija za početnike 2)

Rodio sam se 1959. u Ivankovu, zapadno od Vinkovaca, u privatnom poduzetništvu, tihi obrt. Djetinjstva nisam imao, živjelo se teško, televizori su bili mali i crno bijeli i u njima su živjeli mali ljudi. Onda je netko otkrio da u televizoru ne žive mali ljudi. Onda sam nešto bez veze pa sam krenuo u školu. U školi mi je bilo bez veze. Onda su se raspali Beatlesi. Onda sam završio školu pa sam se opet upisao u školu. Ta škola mi je bila bez veze pa sam jedva čekao da je završim. Jedva sam je završio. Profesori su me mrzili. Onda sam nešto sve bez veze godinu dana, pa sam se upisao na likovnu akademiju. Tamo se samo crta pa sam mogao odahnuti od štrebanja. Dobro su grijali pa mi je zimi bilo toplo, a i crtali smo gole ženske. Kada sam završio tu Akademiju odem ja fino u vojsku, neprijateljsku. U stvari, otjeralo me. Tamo sam imao dosta problema, a borbena gotovost mi je bila nikakva. Poslije vojske sam nešto bez veze pa se oženio, kadli eto ti rat! Onda je prošo rat pa sam dobio dvoje djece, ali ne odjednom već jedno po jedno tako da oni sada nisu blizanci. U međuvremenu sam stalno nešto crtao, stripove i još nešto bez veze, rekli doktori da to neše tako valjat, stalno sjedit i crtat. Sjednem ja i napišem dramu dramu. Eno je izvode u kazalištu. Kupio pljosnati televizor. U njemu ljudi ne samo da su mali, već su i pljosnati. Di će ta tehnika?

 

 

 

 


Žiri 2007.

Marinko Prga – predsjednik žirija

Rođen 1971. u Splitu, trenutno član varaždinskog HNK. Ovaj mladi perspektivni glumac posebno se istaknuo ulogama negativaca u “Divnoj splitskoj noći” i “Dugoj mračnoj noći”, trenutno glumi u TV seriji “Luda kuća”. Glumio u filmovima “Trešeta”, “Svjedoci”, “Maršal”, “Živi i mrtvi” te filmu “Praznici u Bosni” pištoljem prijeti Richardu Gereu.

 

Tanja Špiranec – redateljica i urednica RTL-a

Rođena ’77 u Varazdinu; osnovnu skolu i gimnaziju (prirodnoslovno-matematicki smjer) takodjer zavrsila u Vž; apsolvent na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, smjer Filmska i TV rezija; zaposlena na RTL televiziji gdje se bavim uredničkim poslovima na raznim emisijama…

 

Ljubomir Kerekeš – glumac zagrebačkog HNK

Rođen je 1960. u Varaždinu. Profesionalno je angažiran od 1980. godine. Četrnaest godina je u angažmanu u varaždinskom kazalištu, dvije godine u Satiričkom kazalištu “Kerempuh”, a treću je sezonu član i prvak Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Do sada je ostvario više od osamdeset uloga. Snimio je nekoliko filmova i TV serija sa zapaženim ulogama u filmovima “Kako je počeo rat na mom otoku” i “Svjedoci” redatelja Vinka Brešana, “Tri muškarca Melite Žganjer” redateljice Snježane Tribuson, “Obiteljska stvar” itd. Za svoja umjetnička ostvarenja dobitnik je mnogih važnih nagrada i priznanja.

 


Žiri 2006.

Marinko Prga

Ivan Mesek

Martin Keretić